Odgoj generacija islama

 

 

Hvala Allahu, dž.š., Stvoritelju svih svjetova, salavat i selam na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

 

Poštovana braćo,

Za vjernika je džumansko vrijeme blagoslovljeno i prilika za sudjelovanje u zajedničkom ibadetu – namaza i hutbe. Džuma je najbolje vrijeme da posvjedočimo da pripadamo svojoj zajednici.

 

I ako je islam vjera jedinstva i zajednice, svaki čovjek ima svoj osobni razvoj i rast u vjeri. Trud i doprinos svakoga od nas treba da bude u ime Allaha dž.š a ne da bi nas hvalili, radi svoje lične promocije. Nikada ne nabijajmo ”na nos” drugima ono što smo mi učinili za islam. Čovjek nikada od drugoga ne smije tražiti da uradi ono što on čini, jer nije svačiji put, svačiji trud i svačija mogućnost ista. Nekada je i manje-više.

 

Mi muslimani koji živimo na Zapadu i integrisani smo u društvo, ne smijemo se povlačiti u samonametnutu izolaciju. Uhvatili smo korijen ovdje ali naše stablo je još daleko od toga da poraste, prolista, procvjeta pa tek onda da pokaže plodove.

 

Prije svega predstoji nam borba da islam prikažemo onakav kakav on jeste, da nastojimo izbrisati negativnu sliku islama u svijetu. Negativno o islamu ne govore samo mnogi nemuslimani, naprotiv danas negativnu sliku islama svojim neznanjem i neprimjerenim ponašanjem, manifestiraju mnogi muslimani. Kako se mi odnosimo jedni prema drugima u svojoj zajednici, kao jednoj mikro-karici islama, maloj ali važnoj, takvu će sliku o nama imati muslimani koji ovoj zajednici ne pripadaju. To im može pomoći da nam se pridruže u zajedničkom hajru. Kada nas bude više inša’Allah, i kada budemo kvalitetniji, predstoji nam najvažniji dio naše islamske zadaće.

 

To je odgoj kvalitetnih generacija koje će ne samo nastaviti tamo gdje smo mi stali, nego će u smislu kvalitete i razine islamske misije polučiti mnogo bolje rezultate. Ne smijemo sebi dozvoliti prosječnost.

 

 

Mnogi naši ljudi ovdje samo razmišljaju kako da djecu othrane i školuju, zaboravljajući da će ta ista djeca ‘nestati’ sa mape islama ako im ne usadimo ljubav prema islamu i zajednici. Tek takvi, sa znanjem u glavi, sa diplomom u džepu i ljubavlju prema islamu u srcu, potpun su plod i na korist islamu.

 

Imamo li mi u rezervi generacije koje su spremne da na jedan visok način predstave islam ljudima oko sebe, a da to ne bude primitivan, plemenski i uskogrudno-nacionalistički ”islam”.

 

Odgajamo li generaciju koja će moći kvalitetno odgovoriti na zahtjeve koje im pruža izazovima i teškoćama obojen svijet oko nas?

 

Hazreti Alija r.a nas savjetuje da djecu ne odgojamo za svijet u kojem smo mi živjeli, nego za svijet u kojem će oni živjeti.

 

Srce čovjeku od sreće zaigra u grudima kada vidimo obrazovanu omladinu, koja sudjeluje u društvenim tokovima, perfektno vlada jezikom komunikacije, voli i živi za islam, sudjeluje u kreiranju društva, udružuje se ali se ne separira, sposobna je da udje u politiku, u kulturu, u kreiranje sadržaja sa islamskim osnovama koji će biti razumljivi i prihvatljivi svakom čovjeku.

 

Učahurili smo se u sebe i samo gledamo i nastojimo da dočekamo penziju i djecu osamostalimo, a hoće li islam od njih imati koristi, i jesu li oni sposobni jednoga dana da budu uspješni liječnici, profesori, advokati, arhitekti, umjetnici, političari, naučnici, pisci, sportaši?

 

Ako ovoga ne bude, ako budu samo maštali i mislili kako će imati dobar stan, dobro auto, dobar posao i uživati svoj život bez brige za vjeru i jezik, tradiciju i kulturu Bošnjaka, kome ih i za koga onda odgajamo?

 

 

 

 

Puno je muslimana koji danas žive izvan tradicionalnih muslimanskih sredina. Za mnoge muslimane koji žive izvan tradicionalnih muslimanskih sredina velika je inspiracija mekkanski period Poslanikove, a.s., misije u kojoj je iskrenost vjerovanja, snaga ljudske volje, odlučnost i ustrajnost izgradila zajednicu koja je promijenila tok ljudske civilizacije.

 

Puno je ipak i primjera u suvremenom dobu veoma uspješnih pojedinaca koji su svjedočeći svoju pripadnost islamu postigli značajan znanstveni, društveni i kulturni status u nemuslimanskim sredinama. Zato je islam duhovna snaga za svaku osobu koja svjedočenjem vjere nastoji praktično primijeniti kur’ansku uputu: «Vjerujte i činite dobra djela».

To je konstanta u islamskome učenju: pouzdanje u Boga i stalni napor, rad i trud na dunjaluku. Nijedan rezultat ili napredak ili bilo koja promjena ne može se postići bez velikoga napora i truda.Uzvišeni Bog nas uči da se čovjek nakon odluke pouzda u Uzvišenoga Boga: „Kada se odlučiš onda se pouzdaj u Boga.“ (Alu Imran, 159)

„I Reci: Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili
obavijestiti.”(Et-Tevba, 105)

„Muhammedu, a.s., je došao neki čovjek i rekao mu: Preporuči mi način rada (odnosa) zaradi kojeg će me voljeti Allah i ljudi. Poslanik mu je odgovorio: Ne dopusti da ovaj svijet ovlada tobom i Allah će te voljeti, ne dopusti da tobom ovlada ono što ljudi imaju i oni će te voljeti.“

Stalni napor braćo ulažimo, mi muslimani u suvremenom dobu, pomažimo svojim imamima i predstavnicima i svim vjernicima da dostojanstveno predstavljaju muslimane Bošnjake širom svijeta.

 

Molim Uzvišenoga Boga da nas podrži na tom putu i učini nas zajednicom dostojnih i ustrajnih vjernika i sljedbenika Muhammeda, a.s.